Of wolf and man

1. Magla od dima,                                  2. Potpuno nestvarno

Nevidi se niko                                         Mozda I izmisljeno

Ali ipak svi su tu                                     Sve to na jednom mjestu

Blizu su                                                  Izgubljeno u pogledu nevjerice

U srcima daleko                                      Zauvjek

3. Osjecanje je sjetno                            4. Nit ice postojati

Ali ipak trenutak                                       dok je zivota

Srece postoji                                            I sve gluposti koju

Negdje sakriven                                       sa sobom kao kriz

U misli koja nepostoji                                nosi, neko na tudjim

                                                               Neko na ledjima

                                                               Svojim.

Ova pjesma mi se vrti u glavi zadnjih godinu, bar godinu dana...
Koliko je ovaj zivot s jedne strane lijep a s druge ruzan da li cemo to ikad moci shvatiti i prihvatiti.Za nadati se...Evo pjesma za one koji su bar jednom bili na granici ili ce biti...
Borderline by Thin Lizzy

Midnight in the big city
At the bar drinking all on my own
Just thinking about that girl and me
How something's going wrong

Mister, tell me, what's my saving grace?
The back room boys
Were all telling me
I'm a borderline case

Back on the borderline one more time

Seven beers and still sober
It's time to change to something stronger
I cannot take this scene no longer
She could have told me it's all over

Back in my home town
The old place is still the same
But time can cast a spell over something
You can't go back again

Back on the borderline one more time

Mister, fill me another
Till I go crazy and it turn my mind around
Just pass that bottle one more time
And slowly drink it down

Jeanie can I tell you?
The shame of my disgrace
It's just love or rejection
For this borderline case

Back on the borderline one more time

I'm on my bended knees crawling
I'm begging you darling...

vidimo se uskoro sa nekim duzim postom samo da prodju ispiti...

Deset godina slusa, a nista ne cuje, o cemu pricas, trazis razloge.
Cekas previse dugo da ti pokazem kako mislim sve da pokrenem.
Nije me strah! Nije me strah, da glasno kazem ono sto osecam.I kada me boli duboko u tebi ostaje deset godina.Tako kaze pjesma.Pogadja, ali daje snagu umjesto nemoci.Nikad mi nije islo od ruke da pomirim te dvije strane koje se bave emocijama onim sazaljivim i jadnim te s druge strane onim pravim istinskim, iskonski muskim.
Ali mozda to od mene pravi boljeg covjeka nego sto bi bio da sam samo ovlado surovim metodama obitavanja.Ponekad, rijetko.


Pisano pod uticajem Ritam nereda-10 godina

Nazovimo to fazama zrelog razmisljanja koje netraju dugo nego tek onoliko kolko je potrebno da evoluiramo na neki visi stupanj. Covjek za svog vjeka dozivi mnogo prelznih stanja razlicitog karaktera.Od onih bezazlenih do onih koja mu ponekad odlucuju i o egzistenciji uopce.Ponekad za oruzje, prelazna stanja uzimaju snove kao najvisi stupanj sveobuhvatnog i "realnog" pogleda na svjesno razmisljanje.Nerijetko ljudi nipodastavaju svoje snove, zaboravljaju ih, nepristupaju njihovom tumacenju iako su oni vrlo cesto ustvari onaj pravi odgovor na pitanje sta mi se ustvari dogadja.Izbjegavajuci integralni oblik svjesti ostajemo u diferencijalnom obliku koji cesto za posljedicu ima nepotpuno shvatanje stvari te i samu implementaciju istih.Kako god, prelazna stanja su vazan dio svjesnog i nesvjesnog bivstvovanja covjeka.Ljudi cesto veoma dugo ostaju u prelaznim stanjima vjerovatno zbog negiranja istih ili nesvjesnosti postojanja istih.A kao sto znamo u prelaznim stanjima mnogi budu predjeni.Zato razum treba koristiti, bar onoliko koliko to instinkt dopusta ali nikad zalaziti u krajnost, nego plivati izmedju bar dvije.

Neko je pitao zasto vuk?Ne nije vezano za Stepskog vuka iako prva naivna pomisao vodi tome.Nije vuk ni zbog onog Vuka sto nam je jezik oformio da se mozemo ovako fino sporazumjevati.Nije ni Vuk Draskovic u pitanju. Da kazem ovu zivotinjicu sam izabrao kao alias jer eto ima te neke moje osobine ili ja imam njene.Cesto se pitam da li sam ja ustvari vuk u janjecoj kozi ili janje u vucijoj kozi.Bice da sam oboje.A i ona olimpijada sto bjese osamdesetcetvrte je za maskotu imala vucka, tako da ima i simpaticnu liniju.Ako postoji jos nesto sto nije jasno vrlo rado cu da pojasnim.

Eto sinoc me neki djavo navratio da odem na koncert.Nisam se pokajao.Laibach je posteno odradio svoju predstavu.S druge strane vrlo cudno, sloga je bila puna rokera generacije '75 pa nanaize sto se nije desilo od rock under siege feste.Volio bi viditi vise bendova ovog kalibra da dodje u Sarajevo, mada tesko, mi smo ipak gori i od treceg svijeta.Da nekvarim stimung politikom.Life Is Life!

Puno toga u trenutku prodje
Izgubljeno u treptaju oka
Uspomena zakovitlana u dimu cigarette
Proslosti tuzne zasto buducnosti prijete
Cvijet obasjan zadnjim suncevim dahom
Najavljuje vece
Jos jednu punu iluzija
Punu nade
Jedna za drugom iz kutije nestaju
Od proslosti cuvaju
Ali nemogu da zaustave sjecanje
Koje se budi
I svakim dimom postaje sve jace
Gasi se negdje pod nogom
Gdje ljudi proslost I treba da odvlace
Jedno za drugim ostaju iza
I prazan pogled u daljini
Okrece stranicu
Mrznje prema sudionicima
Te igre
Sve stoji
Samo se mjenjamo mi.

Zasto su ustvari ljudi razliciti?Gledajuci to malo s plice strane npr. po nacinu odjevanja.Da li ce doci dan kada cemo svi biti isto obuceni?Mozda goli?U nekom od krugova pakla se to desava, taj trenutak kad skidamo ovozemaljsku odjecu i dalje nastavljamo goli, samo kao duse.Govoreci o ovome ogradjujem se od vjerskih aspekata, jer pakao postoji i u ovozemaljskom zivotu (zar neki drugi postoji?)Da se osvrnem malo na svakodnevni zivot.U jednom trenutku, u sminkerskim krugovima po Sarajevu su se pojavile stanovite jakne marke "nesto"(harison,daredevil...) i to u velikom broju, citaj prodjes Ferhadijom i vidis bar 30 ljudi koji su potpuno isto obuceni.Da budem iskren u meni se javilo gadjenje.Ne prema njima nego prema toj odurnoj monotoniji.O gadjenju prema njima drugom prilikom.Kako je to zanimljiv drustvani fenomen.Navodi me na pomisao o gubitku identiteta, prvo licnog a samim tim i opceg.Kako ce to izgledati za neki broj godina?Da li se vise bilo ko trudi da izgradi svoju licnost?A zasto bi, kad ce mu se zivot svesti na slusanje prica o tome kako je alienirani pojedinac, asocijalac, ludjak.Slusanje cijih prica?Prica ljudi koji od zivota imaju mtv, lazni svjet oko sebe i zivot poznaju tek toliko da bi se mogli hraniti i spavati.Na kako niske grane je taj moral pao?Ipak mislim da ima izlaza, bar onih duhovnih, ali kopka me kako ce to sve izgledati u buducnosti?Kad se jednom probudim, pogledam na ulicu i vidim tramvajsku stanicu punu ljudi sa istim crnim kisobranima.Mozete li to zamisliti, tu monotoniju, to ludilo.Ali lijepo je biti drugaciji, lijepo je kad u tebe upiru prstom, kad ti se smiju iza ledja, ogovaraju!Znas da imas nesto sto oni nemaju! Niti ce ikad imati.

Zivot je jedan.Zivot zivi pojedinac.Unaprijed predvidjeni i isplanirani slijed dogadjaja ne postoji.Sudbina je onakva kakvu je sebi stvorimo.Ovako bi trebala pocinjati svaka misao koju zacnemo, svako moguce rjesenje problema koji rjesavamo, svaka ljubavna prica koju pocinjemo ili zavrsavamo.To smo mi, ne neka visa sila.Svi instinkti koje suzbijamo, sve emocije koje krijemo, strahovi od kojih bjezimo bi trebali izaci na vidjelo.Kod okretanja stranica navedene stvari su kljucne.Ne postoji drugi nacin postavljana stvari u zivotu na njihovo mjesto osim hronoloskog a to znaci da proslost ostaje proslost a buducnost je da bude napsana.Svako iskustvo treba da bude temelj novog iskustva a ne prepreka novom radjanju.Bit postojanja i jeste borba i ako nam je nistavilo vec neminovno, ne smatrajmo ga pravdom.Okrenimo novu stranicu, kad god je to potrebno.Nazalost vecina sporo cita, ali ima i onih koji to brze rade.Njima je ova prica i posvecena.

Sinoc sam isao u Istocno Sarajevo, hm...zvuci kao drugi grad?Prijateljice su me pozvale da dodjem malo u taj njihov zaboravljeni kraj koji se jos zove i Lukavica.Nakon tridesetak minuta hoda preko Dobrinje uspio sam pronaci meeting point tzv rock caffe Bis, koji je smjesten u nekim ostacima kasarne ili neceg slicnog sto nisam znao sta je.Unutra su me docekale njih cetri i jedan stari jaran kojeg nisam vidio duze vrijeme.Prva stvar koja me malo iznenadila je cijena pica...sarajevsko pivo 0.5--1.80km, kafa--80 pf, and so on.Iz zvucnika je probijalo sve od rundeka, preko party brejkersa do nekog unknown punk-a, zanimljivo i u najmanju ruku ne komercijalno.Atmosfera, kao da je ponedjeljak vece :) a je mrzim ponedjeljke kao garfield.I tako smo se zezali tu nekih sat dva da bi na kraju posli svojim kucama, neko na kulu, neko na Dobrinju, a ja na svoj voljeni Stup.Svakim korakom osjecaj je postajao cistiji, dobijao je oblik, da sam bio u zaboravljenom dijelu grada gdje vrijeme pomalo stoji i gdje su ljudi pomalo cudni, usamljeni, zaboravljeni ali iznad svega veseli i opusteni.Sve u svemu prijatno vece, provedeno u prijatnom drustvu, ali pitanje ostaje da visi u zraku : Da li medju nama stvarno nacionalnost i religija trebaju da stvaraju te barijere.U mojem slucaju definitivno NE!